DJEČJA I PREVENTIVNA DENTALNA MEDICINA (PEDODONCIJA)

Što je to dječja dentalna medicina (pedodoncija)?

Pedodoncija ili dječja odnosno pedijatrijska dentalna medicina predstavlja dio dentalne medicine koji se bavi liječenjem zubi kod djece od rođenja do kraja adolescencije. Glavni cilj dječje dentalne medicine je prevencija karijesa na mliječnim i prvim trajnim zubima.

Kada je najbolje vrijeme za prvi posjet doktoru dentalne medicine?

Najbolje vrijeme za prvi posjet doktoru dentalne medicine prema svjetskim udruženjima je oko 1. godine djetetova života, najkasnije do navršene 3.godine. Taj je prvi posjet u našoj ordinaciji je uvijek rezerviran za prilagodbu i upoznavanje. Važan je i kako bi i dodatno educirali roditelje o važnosti mliječnih zuba te sprječavanju ranog razvijanja karijesa, o važnosti oralne higijene, važnosti pravilne prehrane i zdravih životnih navika od najranije dobi djeteta. Poželjno je da se pregledi ponove svakih 6.mj. kako bi stekli djetetovo povjerenje, dijete se tako i postepeno upoznavanje sa osobljem, ordinacijom, instrumentima i općenito zubima te na taj način razvija pozitivan stav i osjećaj sigurnosti. Ti su prvi pregledi i izuzetno važni kako bi na vrijeme otkrili eventualan razvoj karijesa, prisutnost neželjenih navika i ortodontskih anomalija. Najmlađim se pacijentima zubi premazuju tekućinom, gelom ili lakom koji sadrži fluor (fluoridacija). Ova preventivna mjera potpuno je bezbolna za dijete, dok fluor štiti zube od karijesa i čini caklinu otpornijom.

Kako se održava adekvatna oralna higijena kod djece?

Oralno zdravlje djece započinje pravilnim navikama održavanja oralne higijene koje djeca moraju usvojiti u ranoj dobi i tako preventivno utjecati na nastanak karijesa na mliječnim, a kasnije i na trajnim zubima. Djeca bi zube trebala prati barem 2 puta dnevno (dok ne postanu dovoljno veliki da higijenu održavaju sami, ovo trebaju činiti roditelji). Četkica treba biti prilagođena djetetu, malena i mekana. U početku, za vrijeme izbijanja, zubići se mogu prati samo vodom, a kada dijete nauči ispljunuti sadržaj iz usta, može se početi koristiti pasta za zube. Vjerojatno ste primijetili da u trgovinama postoje paste za zube prilagođene određenoj dobi djeteta. Prilikom kupovine potrebno je pripaziti da pasta za zube do 6 godina starosti ima nizak udio fluorida (do 500 ppmF). Također, nakon pranja zubi navečer, dijete ne bi trebalo ništa jesti ni piti. To se posebno odnosi na konzumiranje slatkih voćnih napitaka na bočicu. Ova navika može izazvati karijes bočice – karijes koji zahvaća prednje mliječne zubiće te ih u potpunosti uništava do razine zubnog mesa. Naša je preporuka da i tijekom dana ne navikavate djecu na slatke napitke, već da za žeđ konzumiraju vodu. Jednostavna pravila i navike koje djeca usvoje u najranijoj dobi izuzetno su važna za cijeli život. To su adekvatna oralna higijena, zdrava prehrana i redovni posjeti doktoru dentalne medicine. Sa 4 do 5 godina dijete je već dovoljno veliko da samostalno može prati zube 2 puta dnevno uz nadzor i pomoć roditelja. Sa šest godina starosti može se koristiti pasta za odrasle (1000-1500 ppmF). Dijete sa 7 godina ako ima dobro razvijenu manualnu sposobnost moglo bi prati zube samostalno.

Kada počinju nicati mliječni zubi i koliko ih ukupno ima?

Mliječni zubi počinju nicati oko šestog mjeseca života, a do treće godine u ustima će biti prisutni svih 20 mliječnih zubi.

Zašto su važni mliječni zubi?

Mliječni zubi su važni jer omogućavaju adekvatnu žvačnu funkciju djeteta, sudjeluju u razvoju njegovih čeljusti, zagriza, govora. No važni su i jer čuvaju mjesto trajnim zubima nasljednicima i omogućuju njihovo pravilno usmjeravanje u toku njihova izrastanja. U slučaju preranog gubitka mliječnih zubi zbog širenja nesaniranog karijesa ili traume, trajni nasljednici ne mogu niknuti u pravilnom položaju i dolazi do razvoja različitih ortodontskih anomalija. Trajni zubi u toku svog nicanja resorbiraju korijene mliječnih prethodnika pri čemu se ovi rasklimaju i sami ispadnu, a u slučajevima kada je ispadanje otežano potrebno je njihovo vađenje u ordinaciji dentalne medicine. U našoj ordinaciji nakon odstranjenja karijesa na mliječnim zubima stavljamo visoko kvalitetne estetske kompozitne ispune (plombe u boji zuba).

Kako se razvija karijes u ustima djeteta?

Usna šupljina djeteta je neposredno nakon rođenja slobodna od bakterija, ali u nekom razdoblju života ju bakterije neizbježno naseljavaju i u njoj se održavaju tijekom cijelog života. Kariogene bakterije mogu u usta djeteta dospjeti prilikom boravka u vrtiću tijekom interakcije s drugom djecom, a u slučaju ranog dječjeg karijesa najčešće se radi o prijenosu s majke na dijete. Do prijenosa dolazi indirektnim putem, unošenjem majčine sline u usta djeteta, što se događa prilikom pripreme obroka ili hranjenja djeteta. Majka koristi isti pribor za jelo (primjerice, kako bi isprobala pripremljeni obrok) kojim se hrani dijete i na taj način bakterije iz majčinih usta dospijevaju u djetetova. Uz kontaminaciju djetetovih usta kariogenim bakterijama, razvoju ranog dječjeg karijesa pogoduje i prehrana bogata ugljikohidratima te nedostatna oralna higijena. Kada se svi navedeni čimbenici poklope, nastaje agresivni karijes (karijes bočice) koji uzrokuje veliku štetu na mliječnim zubima.

Što je to karijes bočice?

Karijes bočice (Baby bottle caries) je posebno agresivan rani dječji karijes. Razvija kod male djece do treće godine života uz lošu higijenu i zbog učestalog konzumiranja slatkih voćnih napitaka na bočicu, navečer prije spavanja ili tijekom dana. Rani agresivni dječji karijes započinje na vanjskim plohama gornjih mliječnih sjekutića, neposredno uz rub zubnog mesa. U pravilu je zahvaćeno više zubi odjednom, a često su istovremeno zahvaćeni svi gornji sjekutići. Ubrzo se karijes javlja i na mliječnim kutnjacima. Ukoliko liječenje ne započne na vrijeme, rani dječji karijes u vrlo kratkom vremenu razara cijele krune gornjih mliječnih sjekutića, koji izgledaju kao da su „odrezani“ u razini zubnog mesa. Infekcija se širi u pulpu ovih zubi zbog čega mogu nastati gnojne otekline i fistule. U ovako uznapredovanoj fazi bolesti potrebno je provesti hitno liječenje, ponekad uz uporabu sedacije ili opće anestezije. Nasuprot tome, pravovremenim prepoznavanjem i liječenjem ranog dječjeg karijesa te primjenom preventivnih mjera, moguće je spriječiti opsežnu destrukciju mliječnih zubi, a dijete poštedjeti boli i stresnog stomatološkog liječenja.

Koje su posljedice karijesa bočice?

Posljedice karijesa bočice su vezane za:

1. Prehranu – Razoreni mliječni zubi onemogućuju usitnjavanje hrane što otežava probavu i može usporiti rast djeteta.
2. Govor – Zbog gubitka prednjih zubi govor djeteta može biti nejasan jer dolazi do poremećaja u izgovoru slova R, S, V, Z.
3. Bol – Zubi uništeni karijesom uzrokuju bol, oticanje, krvarenje i zadah, a infekcija može oštetiti i zametke trajnih zubi.
4. Nepravilan položaj trajnih zuba može biti uzrokovan preranim gubitkom mliječnih zuba koji čuvaju mjesto za trajne nasljednike.
5. Guranje jezika u prazan prostor može uzrokovati guranje novo izniklih zuba van zubnog niza.
6. Psihološke promjene – Dijete se loše osjeća zbog narušene estetike tj izgleda što može uzrokovati povlačenje u sebe ili pojačanu aktivnost sa željom da skrene pažnju sa svojih zuba na druge vrline ili ljubomoru na vršnjake s lijepim zubima.

Kako se može spriječiti karijes bočice? 

Rani dječji karijes, odnosno karijes bočice može se učinkovito spriječiti dosljednim pridržavanjem nekoliko naputaka za prevenciju:

S ciljem izbjegavanja rane kontaminacije djetetovih usta kariogenim bakterijama, potrebno je izbjegavati hranjenje djeteta priborom za jelo kojeg su prethodno koristile druge osobe. Posebno je bitno da majka tijekom hranjenja djeteta ne isprobava hranu istim priborom kojim hrani dijete. Ovo je najčešći put prijenosa bakterija odgovornih za razvoj ranog dječjeg karijesa.

Dječja hrana je uobičajeno bogata jednostavnim ugljikohidratima (šećerima) koji pogoduju nastanku karijesa. Unos šećera ne može se spriječiti, ali ga je nužno kontrolirati. Najvažnije je da se nakon zadnjeg obroka prije odlaska na spavanje djetetovi zubi temeljito očiste i da se djetetu tijekom noći ne daju zaslađeni napici. Najveća i najčešća pogreška roditelja je uspavljivanje djeteta zaslađenim napicima ili davanje slatkih napitaka tijekom noći. Naime, tijekom spavanja se znatno smanjuje lučenje sline, a izostaju pokreti usnica i obraza koji osiguravaju samo-čišćenje zubnih površina. Stoga se šećeri duže vremena zadržavaju na površini zuba i pogoduju razmnožavanju kariogenih bakterija. Da bi se ovo spriječilo, zube je potrebno prije spavanja temeljito očistiti zubnom četkicom (kod vrlo male djece može se koristiti komadić vlažne gaze ili posebne maramice za čišćenje dječjih zubi), a tijekom noći djetetu davati isključivo vodu. Ako dijete ipak tijekom noći konzumira hranu ili pije zaslađene napitke, prije nastavka spavanja ponovno je potrebno temeljito očistiti zube.

Uporabom zubnih pasta s fluoridima i profesionalnom fluoridacijom ojačava se zubna caklina mliječnih zubi i smanjuje osjetljivost na djelovanje bakterijskih kiselina. Stoga je važno redovito posjećivati stomatologa (najmanje svakih 6 mjeseci, a po potrebi i češće) radi fluoridacije mliječnih zubi i edukacije roditelja o pravilnim mjerama oralne higijene. Redovitost na kontrolnim pregledima je također važna zbog ranog prepoznavanja ranog dječjeg karijesa i pravovremenog početka liječenja.

Što je to mješovita denticija?

Mješovita denticija označava prisutnost i mliječne (mliječni zubi) i trajne denticije (trajni zubi) u ustima djeteta. Ona traje od šeste do dvanaeste godine života. U dvanaestoj godini i posljednji mliječni zubi (mliječni kutnjaci) bivaju zamijeni njihovim trajnim nasljednicima (trajnim pretkutnjacima). Nakon toga slijedi razdoblje trajne denticije. Potpuno razvijena trajna denticija broji 32 zuba: osam sjekutića, četiri očnjaka, osam pretkutnjaka i dvanaest kutnjaka.

Kada počinju nicati prvi trajni zubi i koja je kronologija nicanja trajnih zuba?

Nicanje prvih trajnih zuba započinje najčešće u šestoj godini života djeteta. Ono započinje s klimanjem i ispadanjem prvo donjih centralnih sjekutića (jedinica), ali i nicanjem prvih trajnih kutnjaka (šestica) koji nemaju svog mliječnog prethodnika. Vrlo je važno da roditelji znaju da je veći kutnjak koji dakle niče obično u djetetovoj šestoj godini, a nalazi se na kraju zubnog niza, trajni zub. Važno je da roditelji te prve kutnjake ne zamjene s mliječnim zubom i zanemare u slučaju razvoja karijesa. Kao preventivna mjera zaštite trajnih zuba može se provesti pečaćenje fisura trajnih kutnjaka čim iznikne njihova cijela kruna.  U pravilu prvo niču zubi u donjoj čeljusti: trajne donje  dvojke (lateralni sjekutići) niču u dobi između sedme i osme, a gornje između osme i devete godine života. Trajne donje trojke (očnjaci) između devete i desete, a gornje između jedanaeste i dvanaeste godine. Trajne donje četvorke (prvi pretkutnjaci) između desete i dvanaeste, a gornje između desete i jedanaeste godine. Trajne donje petice (drugi pretkutnjaci) između jedanaeste i trinaeste godine, a gornje između dvanaeste i trinaeste godine života. Trajne donje sedmice (drugi kutnjaci) niču između jedanaeste i trinaeste, a gornje između dvanaeste i trinaeste godine. Trajne gornje i donje osmice (treći kutnjaci, umnjaci) niču između 17-25 godine života. Mliječne četvorke i petice (mliječni kutnjaci) ostaju prilično dugo u ustima, pa na njih valja obratiti dodatnu pozornost, jer ti su zubi jako važni zbog čuvanja mjesta za trajne nasljednike. Razdoblje nicanja trajnih zubi razlikuje se od osobe do osobe, pa se može dogoditi kasnije ili ranije nicanje pojedinih zubi od uobičajene kronologije nicanja. Međutim, u slučaju da nicanje jednog ili više zubi jako kasni, potrebno je potražiti savjet doktora dentalne medicine.

Što ako neki trajni zub ne niče u predviđenom vremenu?

Ako neki trajni zub ne niče u predviđenom vremenu potrebno je napraviti rendgenski snimak čeljusti (najčešće ortopan) da se provjeri je li on uopće prisutan u čeljusti i ako je, je li njegovo nicanje blokirano nekom preprekom (npr. ostatak mliječnog zuba, kost, nedovoljno prostora u zubnom nizu…). Zubi koji češće nemaju trajnog nasljednika (anodoncija) su gornje dvojke, pretkutnjaci te umnjaci. A u kosti vrlo često zaostaju retinirani ili impaktirani umnjaci.  Osim umnjaka retiniran ili impaktiran može biti bilo koji zub no češće su to gornji očnjaci, i donji pretkutnjaci.

Što je to pečačenje fisura?

Pečačenje fisura je preventivni pedodontski postupak zaštite trajnih zuba od razvoja karijesa. Zbog specifične građe zubne krune u djece, njihova specifičnog reljefa s dubokim fisurama (usjeklinama uskog ulaza i šireg dna) i jamicama, teško je učinkovito provoditi oralnu higijenu. Posljedica toga je nakupljanje plaka u fisurama koji pogoduje nastanku karijesa. Više od 75% karijesa počinje u tim dubokim fisurama. Incidencija karijesa u fisurama najveća je u prve 4 godine nakon erupcije trajnog zuba. Sam postupak stavljanja ispuna ili pečaćenje fisura je u potpunosti bezbolan. Fisure zuba se očiste (bez brušenja) i ispune (zapečate) estetskim kompozitnim materijalom u boji zuba. Tako duboka fisura zuba postaje plitka i dostupna za čišćenje. Postupak se preporučuje provesti neposredno nakon nicanja zubne krune prvog trajnog kutnjaka (šestice, koja niče oko 6. godine) kada prisutnost kariogenih bakterija u fisurama još  nije izražena. Isto se tako pečaćenjem mogu zaštiti i drugi kutnjaci (sedmice oko 12. god.) te pretkutnjaci (četvorke i petice), a mogu se pečatiti i mliječni zubi. Svakako je neophodno provoditi i temeljitu oralnu higijenu te redovito posjećivati doktora dentalne medicine kako bi se pečati na zubima kontrolirali ili eventualno zamijenili ako bi bilo potrebno, a time bi izbjegli mogućnost za razvoja karijesa.

Kako nastaju traume zuba?

Traume zuba nastaju kratkotrajnim djelovanjem jake sile koja dovodi do pucanja tvrdih zubnih tkiva. Lomovi mogu nastati izravnim putem (izravnim udarcem u zube) ili indirektno (udarcem u donju čeljust pri čemu donji zubi velikom brzinom udaraju u gornje). Traumama su najčešće zahvaćeni prednji zubi obaju čeljusti, dok su kod stražnjih zubi traume izrazito rijetke. Traume zuba se javljaju najčešće u predškolske i školske djece, a česte su i u prometnim nesrećama te kontaktnim sportovima. Oštećenja tvrdih zubnih tkiva mogu se izrazito razlikovati prema opsegu – od neznatnog i gotovo neprimjetnog napuknuća cakline, sve do lomova većih dijelova zubne krune.

Kakve sve traume zuba mogu biti?

Traume zuba mogu biti:

• Napuknuće cakline je najlakše oštećenje pri kojemu nema gubitka tvrdih zubnih tkiva. Caklina je lagano napukla, ali nije odlomljena od ostatka zubne krune. Na mjestu napuknuća prisutna je pukotina drukčije boje i prozirnosti od okolne cakline. Pukotina se najbolje vidi kad se zub izravno obasja svjetlom, a pri dnevnom osvjetljenju često nije uočljiva. Ovo stanje ne uzrokuje nikakve smetnje i terapija nije potrebna.
• Lom cakline nastaje kada je zbog traume odlomljen dio površine zuba i na mjestu loma postoji vidljiv defekt tvrdog zubnog tkiva. Odlomljeni ulomak može biti različite veličine, a ponekad je toliko mali da je oštećenje jedva primjetno. Na mjestu loma površina cakline je hrapava i može uzrokovati blagu nelagodu pri dodiru jezikom ili usnicama. Budući da je oštećenje smješteno samo u caklini, nema oštećenja dentina ni bolne osjetljivost. Eventualno zub može biti neznatno osjetljiviji na hladne i tople podražaje jer je na mjestu loma smanjena debljina caklinskog omotača koji inače služi kao toplinski izolator dentina. Ukoliko pacijent pronađe i sačuva odlomljeni dio cakline, defekt je moguće popraviti „lijepljenjem“ odlomljenog fragmenta na njegovo mjesto. Ako fragment nije pronađen, defekt se može popraviti kompozitnim ispunom kojim se nadomješta izgubljeni dio cakline.
• Lom cakline i dentina: Osim površnog sloja zuba (cakline) zbog traume može biti oštećen i njegov dublji sloj (dentin). Kada je taj sloj izložen mediju usne šupljine razvija se bol i osjetljivost na tople, hladne i slatke podražaje. Bolna osjetljivost ovisi o opsegu oštećenja i površini izloženog dentina. Što je odlomljeni dio dentina veći, veća je bol. Kao i kod loma cakline, defekt se može popraviti „lijepljenjem“ ulomka ili kompozitnim ispunom. Ako je oštećenje opsežnije, može se na zub postaviti estetska ljuskica ili krunica. U svakom slučaju, zatvaranjem oštećenja u dentinu bol i preosjetljivost nestaju.
• Lom cakline i dentina s eksponiranom pulpom: Kad linija loma ide „dublje“ kroz zub, može doći do otvaranja pulpne komorice (prostor u unutrašnjosti zuba u kojem su smještena meka tkiva zuba; krvne žile i živci).Tada se javlja krvarenje iz pulpe praćeno boli i izraženom osjetljivošću izloženog dijela pulpe. Oštećenje tvrdih zubnih tkiva ne mora biti posebno opsežno da bi došlo do otvaranja pulpne komorice, dovoljno je da lomna pukotina prolazi dovoljno duboko. S druge strane, oštećenje može biti prilično veliko pri čemu cijela zubna kruna može biti odlomljena. Neovisno o opsegu oštećenja, izložena pulpa je podložna razvoju upale i nekroze i stoga je nije moguće očuvati. Provodi se endodontski zahvat koji uključuje odstranjivanje pulpe, čišćenje i oblikovanje korijenskih kanala te njihovo punjenje. Potom se defekt krune nadoknađuje ispunom ili fiksnoprotetskim nadomjeskom. Često je zbog opsežnosti defekta potrebno izraditi nadogradnju na koju će se postaviti krunica.
• Kod kosih lomova krune i korijena zuba redovito su prisutni opsežni defekti tvrdih zubnih tkiva, a liječenje je prilično složeno. Lomna pukotina počinje na kruni zuba, prolazi koso prema korijenu i završava na dijelu korijena koji se nalazi ispod alveolarne kosti. Popravak defekta je zahtjevan jer je potrebno rekonstruirati dio zuba koji se nalazi ispod razine kosti. U terapiji se odstrani odlomljeni dio, provede se endodontsko liječenje zuba, a defekt krune i korijena se nadomješta nadogradnjom na koju se postavlja krunica. Ponekad je zbog nepovoljnog odnosa i položaja ulomaka rekonstrukcija nemoguća pa je zub potrebno izvaditi.
• Lom korijena zuba: Linija loma prolazi poprečno preko korijena, a lom je u cijelosti smješten ispod razine kosti. Oštećenje prilikom pregleda zuba nije vidljivo, a na njega upućuje bol pri zagrizu i povećana pomičnost zuba. U dijagnostici ove vrste prijeloma važna je rendgenska snimka na kojoj se jasno vidi lomna pukotina. Terapija je relativno jednostavna, a sastoji se od imobilizacije (sprečavanja pomicanja) oštećenog zuba. Zub se tankom žicom na određeno vrijeme učvrsti uz susjedne zube, tako da se prilikom žvakanja ne može pomicati. Time se omogućava srastanje odlomljenih dijelova korijena. Za vrijeme imobilizacije izbjegava se žvakanje na oštećeni zub kako bi se smanjili pomaci koji mogu otežati cijeljenje. Nakon srastanja ulomaka najčešće je potreban endodontski zahvat jer zbog traume dolazi do odumiranja pulpe.

Osim trauma zubnog tkiva može doći i do traume njegovih potpornih tkiva (parodonta).

Kakve vrste trauma potpornog tkiva zuba postoje, kako one nastaju i kako se liječe?

Trauma potpornog tkiva (parodonta) može nastati zbog izravnog ili neizravnog udarca u zub. Ovisno intezitetu sile koja ih je uzrokovala, traume mogu biti blage i jednostavno se liječe, ali vrlo teške tako da je ugrožen opstanak zahvaćenog zuba.

Razlikujemo:

• Kontuziju ili potres zuba; To je slabo oštećenje parodonta koje nastaje djelovanjem blage sile. Zub nije pomaknut sa svojeg mjesta, nema vidljivog krvarenja, a prisutna je tek blaga osjetljivost na zagriz. Terapija obično nije potrebna, a parodont se oporavlja unutar nekoliko dana. Treba izbjegavati žvakanje na zahvaćeni zub, a u slučaju jače izražene boli može se zub imobilizirati postavljanjem udlage.
• Subluksacija zuba; Nastaje djelovanjem sile koja je dovoljno jaka da prekine neka od parodontnih vlakana zaduženih za učvršćivanje zuba u koštanoj čašici (alveoli). Preostala neoštećena vlakna zadržavaju zub na njegovom mjestu, tako da pomaka s uobičajenog položaja nema. Prisutna je povećana pomičnost zuba koja može biti izražena u različitom stupnju – od blage do izražene klimavosti. Zbog oštećenja parodontnih krvnih žila, oko ruba zubne krune može nastupiti blago krvarenje. Bol se javlja pri pritisku i pomicanju zuba. Terapija se provodi postavljanjem imobilizacijske udlage na 7 dana. Udlaga se najčešće izrađuje od tanke žice koja je kompozitnim materijalom „zalijepljena“ na zahvaćeni zub i nekoliko susjednih zubi. Pomoću nje se zub fiksira na svojem mjestu i sprječava se pomicanje koje bi uzrokovalo bol i otežalo cijeljenje. U slučaju blage subluksacije može biti dovoljno izbjegavanje žvakanja na zahvaćeni zub, tako da terapija udlagom nije ni potrebna.
• Luksacija zuba; Djelovanjem još jače sile dolazi do opsežnijeg oštećenja parodontnih vlakana i zub biva pomaknut sa svojeg uobičajenog mjesta. Ovisno o smjeru djelovanja sile, zub može biti pomaknut u stranu (lateralna luksacija), djelomično istisnut iz koštane čašice zbog čega izgleda kao da je previše izrastao (ekstruzijska luksacija) ili pak utisnut u koštanu čašicu pri čemu izgleda kao da nije dovoljno izrastao (intruzijska luksacija). U svim slučajevima postoji jače oštećenje parodontnog ligamenta koje se očituje krvarenjem oko krune zuba, a prisutna je i bolnost na pritisak i pomicanje zuba. Međutim, zub ne mora uvijek biti pomičan – ako je pri ozljedi zub utisnut u kost (kao pri intruzijskoj i nekim lateralnim luksacijama), tada ga okolna kost učvršćuje i ne dopušta pomicanje. U tom slučaju klimavost nije uočljiva, iako je pomak zuba s njegovog uobičajenog mjesta očit, a trauma parodonta prilično velika. S druge strane, pri ekstruzijskoj luksaciji zub je pomaknut prema van iz svoje koštane čašice, pa je pomičnost jasno izražena. Terapija luksacije sastoji se od repozicije i imobilizacije zuba. Repozicija podrazumijeva vraćanje pomaknutog zuba na njegovo prvotno mjesto, nakon čega se postavlja imobilizacijska udlaga. Udlaga se nosi najčešće između 7-14 dana, a vrijeme nošenja se određuje prema težini ozljede. Po završetku nošenja udlage, parodontni ligament se skoro u potpunosti regenerira, a pomičnost i bol na pritisak nestaju. Tijekom nekoliko mjeseci nakon terapije potrebno je ispitivati vitalitet pulpe. Naime, trauma pri kojoj dolazi do značajnijeg pomaka zuba, može oštetiti krvne žile koje ulaze u zub kroz otvor na vršku korijena. Oštećenjem tih žila prekida se opskrba pulpe krvlju, što dovodi do njezinog odumiranja. U slučajevima većeg pomaka zuba dolazi do jačeg oštećenja krvnih žila pa je i odumiranje pulpe vjerojatnije. Znakovi odumiranja često nisu zamjetljivi neposredno nakon traume, već se mogu javiti s odgodom od nekoliko mjeseci. Stoga je potrebno redovito ispitivati vitalnost pulpe te provesti endodontski tretman u slučaju da se ustanovi njezino odumiranje.
• Avulzija (izbijanje zuba); Izbijanje zuba je najteža ozljeda potpornog aparata koja nastaje djelovanjem vrlo jake sile. Zub je u potpunosti izbijen iz koštane čašice, a prisutno je izraženo krvarenje. Ozljeda izgleda mnogo dramatičnije nego što doista jest – krv se miješa sa silnom pa krvarenje izgleda znatno obilnije, a popratne ozljede mekih tkiva i krvarenja iz njih odaju dojam „teške ozljede“. Budući da je najčešća kod djece, često uzrokuje paniku kod ozlijeđenog, ali i kod osoba koje se zateknu na mjestu nesreće. Unatoč dramatičnoj slici, ne radi se o osobito teškoj ozlijedi, a pravovremenom intervencijom moguće je „spasiti“ izbijeni zub. Najvažnije je izbijeni zub sačuvati u prikladnom mediju i u što kraćem se roku javiti doktoru dentalne medicine koji će provesti daljnji postupak liječenja. Ovisno o okolnostima na mjestu nesreće i dostupnim sredstvima, zub se može pohraniti u različite medije:

1. a) ZUBNA ALVEOLA – zub ima najbolje izglede za opstanak ako ga se neposredno nakon izbijanja vrati u njegovu koštanu čašicu. Zub mora biti čist (ne smije biti kontaminiran zemljom, prašinom ili drugim nečistoćama), a alveola ne smije biti oštećena. Zub treba kratkotrajno isprati pod mlazom hladne vode i bez pritiska ga vratiti u krvavu alveolu. Preko zuba se postavlja smotuljak maramice ili gaze u koji unesrećeni lagano zagrize i pridržava zub na mjestu do dolaska u ordinaciju. Iako je ovo najbolji način čuvanja izbijenog zuba, upravo se taj najrjeđe primjenjuje. Zbog straha i dramatičnog izgleda ozljede, unesrećeni i druge osobe na mjestu nesreće izbjegavaju manipulaciju po mjestu ozljede i vraćanje zuba u alveolu.
2. b) SLINA – čuvanje zuba u vlastitoj slini također je dobro rješenje do dolaska u ordinaciju. Zub se može čuvati u čaši ispunjenom slinom, a još je jednostavnije čuvati zub u usnoj šupljini. Izbijeni zub se postavi u prostor predvorja usne šupljine (između usnica i zubi) i usnicama pridržava na mjestu. Pritom u ustima ne smije biti prisutan strani materijal i nečistoće, niti značajnije krvarenje. Nedostatak ovakvog pristupa je opasnost od aspiracije (udisanja) zuba što može izazvati gušenje. Stoga je važno da unesrećeni bude smiren i pribran tijekom čuvanja zuba u ustima. Ovo često nije slučaj kod djece, a upravo su ona najčešće podložna izbijanju Stoga se čuvanje zuba u slini također rijetko primjenjuje.
3. c) MLIJEKO – izuzetno prikladan medij za čuvanje zuba koji je relativno lako dostupan. Zbog jednostavnosti primjene i dostupnosti, upravo je mlijeko medij izbora za čuvanje traumatski izbijenog zuba. Zub je potrebno nakratko isprati od nečistoća mlazom hladne vode i držati ga u mlijeku do javljanja u ordinaciju. Površina korijena se pritom ne smije strugati niti ispirati alkoholom ili nekim drugim dezinficirajućim sredstvom.

Ostali mediji (obična voda, alkohol, suha maramica) nisu pogodni za čuvanje izbijenog zuba, a upravo se oni najčešće koriste. Naime, za uspjeh replantacije važne su stanice parodontnog ligamenta na površini izbijenog zuba. Te stanice moraju u što većem broju preživjeti vrijeme tijekom kojeg je zub izvan svoje alveole. Najbolje izglede za preživljenje imaju ako se zub odmah po izbijanju vrati u svoje prirodno okruženje – zubnu alveolu. Čuvanje u slini ili mlijeku je dobra alternativa, a ostale medije treba izbjegavati jer oštećuju stanice parodontnog ligamenta i smanjuju uspješnost replantacije. Nažalost, upravo se ta sredstva najčešće koriste jer su lako dostupna na mjestu nesreće, pa se osobama koje pružaju prvu pomoć čine kao očiti izbor. Osim medija u kojem se čuva zub, za uspjeh replantacije važno je i vrijeme koje je zub proveo izvan alveole. Dužim stajanjem izvan alveole odumiru stanice parodontnog ligamenta i replantacija ima manje izglede za uspjeh. Čuvanjem u prikladnom mediju te se stanice mogu određeno vrijeme održati živima i neoštećenima. Držanjem zuba u mlijeku osigurava se vrijeme preživljenja od oko 6 sati. To vrijeme je najčešće dovoljno za javljanje doktoru dentalne medicine i provedbu replantacije. Postoje i profesionalni mediji za čuvanje zuba u kojima se zub može čuvati više dana, međutim oni su rijetko dostupni na mjestu nesreće. Terapija avulzije zuba je replantacija zuba. Nakon javljanja u ambulantu, doktor dentalne medicine u što kraćem roku vraća zub u prethodno očišćenu i pripremljenu alveolu. Zub se fiksira udlagom koja se nosi oko 14 dana. Budući da su izbijenom zubu prekinute žile koje opskrbljuju pulpu, ona odumire pa je potreban endodontski zahvat. On se izvodi nakon što se zub stabilizira u alveoli, najčešće nakon 14 dana, tj. neposredno prije skidanja udlage. Prognoza replantiranog zuba izrazito je ovisna o vremenu koje je zub proveo izvan alveole i mediju u kojem je čuvan. zuba važno pravovremeno reagirati Ukoliko je zub predugo bio izvan alveole ili je čuvan u neprikladnom mediju, odustaje se od replantacije. Naime, takvom zubu su odumrle stanice na površini korijena zbog čega ne bi bilo moguće srastanje s parodontnim vlaknima. Takav zub ne bi obnovio parodont već bi srastao s kosti i nastupila bi resorpcija njegova korijena, zbog čega bi došlo do gubitka zuba.

Kako zaštititi zube djeteta u sportu?

Djeci koja su zbog sporta kojim se bave (osobito kontaktnih sportova kao što su npr. hokej, karate) izloženija ozljedama zuba preporuča se nošenje individualnih štitnika za zube (udlaga). Takve individualizirane sportske udlage izrađujemo u dentalnom laboratoriju na temelju otiska uzetog u ordinaciji.

Za razliku od običnih guma kupljenih u trgovini, individualno izrađeni štitnici ne stvaraju smetnje prilikom disanja i govora, ne ispadaju iz usta te se djeca mogu usredotočiti na sportsku aktivnost. Dentalni štitnici (zaštitne udlage) mogu se izraditi u različitim bojama, čak s različitim natpisima, ovisno o želji sportaša, a jedini je uvjet da svi zubi budu sanirani. Pri tome je uvijek važno imati na umu da je jedan zub vredniji je i od najskuplje zaštitne udlage.

Kada se savjetuje prvi odlazak ortodontu?

Nicanjem prvih trajnih zubi, između 6. i 7. godine života savjetuje se i prvi odlazak ortodontu. Ortodont će na temelju kliničkog pregleda i ortopantomograma (Rtg slika čeljusti) vidjeti kakav je odnos mliječnih i trajnih zubi, ima li dijete zametke svih trajnih zubi, je li dobar odnos između gornje i donje čeljusti, postoji li kakva nepogodna navika (guranje jezika, sisanje prsta, disanje na usta i sl.) te savjetovati roditelje o početku terapije. Ukoliko je terapija potrebna, roditelji će biti upoznati s optimalnim vremenom za početak iste kako dijete ne bi nepotrebno predugo nosilo aparat. U svakom slučaju ranom prevencijom i terapijom pripomoći ćemo bržem i uspješnijem ispravljanju nepravilnosti čeljusti i zubi.

Koji je postupak popravka zuba u dječjoj dobi?

• Nakon kvalitetnog početnog pregleda i anamneze (kod koje nam je kod manje djece vrlo važno sudjelovanje roditelja)te multidisciplinarne analiza stanja djetetovih zuba određuje se optimalan plan terapije i pružanje savjeta za njegu zdravlja usne šupljine djeteta.
• Sve intervencije u usnoj šupljini djeteta, pa tako i popravke nastojimo provesti potpuno bezbolno stoga radimo uz upotrebu lokalnih anestetika koji su namijenjeni djeci i na taj način izbjegavamo situaciju da se djetetu zamjeri odlazak zubaru. Postupak davanja anestetika je također bezbolan jer se najprije sa anestetikom u spreju umrtvi mjesto gdje će se dati jači anestetik u injekciji. Na taj je način i ubod injekcije bezbolan.
• Slijedi popravak zuba. Za izradu ispuna (plombi) kako na trajnim tako i na mliječnim zubima koristimo estetske kompozitne plombe u boji zuba i nastojimo morfološki u potpunosti oponašati oblik prirodnog zuba. Ispun se na kraju polira. Sva manja djeca koja se ohrabre na terapiju dobivaju posebnu diplomu za hrabrost.

Zašto baš nama provjeriti dentalno zdravlje Vaše djece?

1. Imamo 20 godina radnog iskustva u dječjoj i preventivnoj dentalnoj medicini.
2. Objasnit ćemo Vam svaki dio terapijskog postupka kod Vaše djece i biti ćete upućeni u sve prednosti i rizike svake terapije.
3. Svako je dijete drugačije zato se trudimo upoznati ga i prilagoditi svoj rad upravo njemu kako bi se osjećalo sigurno i ugodno.
4. Rad u ustima Vašeg djeteta biti će bezbolan i siguran. Naša ordinacija nije mjesto gdje djecu boli već mjesto gdje se bol prevenira ili uklanja.
5. Svi terapijski postupci provode se materijalima izvrsne kvalitete.
6. U svakom trenu smo Vam dostupni za savjet i konzultacije putem mobitela, e-mail-a i društvenih mreža.
7. Trudimo se poštovati dogovorene termine.
8. Uz gotovinsko plaćanje nudimo mogućnost beskamatnog obročnog plaćanja: Zagrebačka banka: Visa i MasterCard do 24 rate,  Visa (Maestro) do 12 rata, Visa Premium (American) do 12 rata, Diners do 36 rata, Erste & Steiermärkische banka Visa  (Maestro) i MasterCard do 12 rata.
9. Ispred ordinacije postoji besplatan parking

Udovoljavamo  li Vašim kriterijima, slobodno nam se obratite i ovdje rezervirate termin.

Ukoliko na ovim stranicama ne nalazite odgovor na neko pitanje vezano uz dječju dentalnu medicinu, dentalno zdravlje i dentalne usluge, slobodno nas kontaktirajte.

Stojimo Vam na raspolaganju!