Što je zubni kamenac, kako može narušiti zdravlje zuba i desnih te kako ga se najučinkovitije riješiti objašnjava mr. sc. Patricia Marčetić, dr. med. dent.
Zubni kamenac je tvrda naslaga nataložena na površini zuba koja nastaje nakupljanjem anorganskih tvari, odnosno minerala iz sline, u zubnom plaku. Naime, već nakon nekoliko sati od pranja zuba na zubnoj površini, osobito na granici između zubnih vratova i zubnog mesa počinje se taložiti meka naslaga bijelo-žute boje koja se zove zubni plak. Zubni plak je kompleksni biofilm koji se sastoji od bakterija i njihovih metaboličkih nusprodukata, toksina, virusa, ostataka hrane i mrtvih stanica. Bakterije iz zubnog plaka su odgovorne za razvoj karijesa i parodontnih bolesti.
Kamenac doprinosi razvoju parodontne bolesti zbog bakterija koje sadrži
Ukoliko se sav plak ne odstrani s površine zuba u roku od otprilike sedam dana, na površini zuba se počinje stvarati zubni kamenac. Naime, kako je plak kiseo, njegovu kiselost organizam nastoji neutralizirati taloženjem minerala iz sline u plak. Plak se postepeno kalcificira, tj. pretvara se u kamenac. Postoje supragingivne (iznad razine zubnog mesa) i subgingivne (ispod razine zubnog mesa) naslage zubnog kamenca. Mineralizacija plaka nastaje uglavnom u predjelima gdje se nalaze izlazi kanala velikih žlijezda slinovnica: parotidna žlijezda (kamenac se stvara na obraznoj površini kutnjaka) i sublingvalne žlijezde (jezične površine donjih sjekutića).
Sam kamenac nije kariogen niti je uzrok parodontnih bolesti, ali bakterije u njemu jesu. Zato kažemo da je kamenac sekundarni etiološki faktor koji pridonosi razvoju parodontne bolesti. On sam po sebi ne dovodi do upale, ali zbog svoje poroznosti i hrapavosti idealna je površina za naseljavanje i umnožavanje mikroorganizama. Porast broja bakterija u kamencu uzrokuje imunološki odgovor organizma. Konačno, njihovim zajedničkim djelovanjem dolazi do razvoja upalnih promjena na zubnom mesu, a kasnije i na potpornom aparatu zuba tj. parodontu. Upalu možemo prepoznati po simptomima kao što su: otečeno, crveno zubno meso koje krvari, može biti bolno, javlja se neugodan zadah te lagana pomičnost zuba.
Takvi simptomi ukazuju na razvoj parodontne bolesti – parodontoze
Pod tim nazivom uključena su sva upalna stanja koja zahvaćaju zubno meso (gingivu) i potporna tkiva zuba tj. parodont kojeg čini alveolarna kost, cement i parodontni ligament. Parodontoze se u grubo dijele na:
- Gingivitis – upalu zubnog mesa odnosno gingive
- Parodontitis – upalu parodonta.
Kad nastupi ozbiljniji oblik parodontitisa, zubno meso se može odvojiti od zuba, a zbog gubitka alveolarne kosti (kosti oko zuba) i pričvrsnog vezivnog tkiva (parodontnih vlakana koja vežu korijen zuba za koštanu alveolu) zubi postaju pomični i u konačnici mogu ispasti. Gingivitis se javlja kod gotovo svih ljudi u nekom periodu života, dok uznapredovali parodontitis zahvaća 10 do 20 % odrasle populacije.
Parodontitis se danas smatra glavnim uzrokom gubitka zubi kod odraslih. Važno je i znati da su parodontne bolesti progresivne, njihov se napredak može usporiti, ali tkiva koja se unište razvojem parodontoze najčešće je nemoguće vratiti. Njihova rekonstrukcija zahtjeva složenu i skupu kirurško-protetsku terapiju. Isto tako važno je znati da se prisutnost parodontitisa povezuje s povećanim rizikom od razvoja sistemski bolesti.
Pravilnom higijenom može se prevenirati razvoj parodontnih bolesti
S obzirom da je parodontoza primarno posljedica neadekvatne higijene zuba, odnosno usne šupljine, najvažnija u borbi protiv nje je redovita i pravilna oralna higijena. Ona je najdostupnije, najučinkovitije i najjeftinije sredstvo za postizanje zdravlja usne šupljine.
Da biste očuvali zdrave zube i zubno meso, četkajte zube dva do tri puta dnevno s naglaskom na večernje pranje. Većina zubnih pasti sadrži fluor i antibakterijska sredstva te osim prevencije karijesa djeluju i na bakterije koje su odgovorne za razvoj parodontnih bolesti. Kod pacijenata koji imaju nešto slabiju manualnu sposobnost preporuka bi bila uporaba električnih četkica za zube jer se njima lakše i bolje može postići adekvatno čišćenje zubnih površina. Kod izbora klasičnih četkica prednost treba dati mekoj do srednje tvrdoj zubnoj četkici. Za čišćenje međuzubnih prostora treba koristiti zubni konac i/ili interdentalne četkice.
Uporaba interdentalne četkice je poželjna i za održavanje higijene fiksnih protetskih radova (između zubnih krunica, mostova, kod protetskog radova na implantatima). Važno je očetkati i površinu jezika. Kao nadopuna dobroj oralnoj higijeni mogu se koristiti zubni tuševi, preporučuje se i korištenje antiseptičkih tekućina za ispiranje usne šupljine, ali samo po preporuci doktora dentalne medicine.
TPrevencija parodontnih bolesti uključuje i redovite posjete stomatologu i profesionalno čišćenje zubnog kamenca
Čišćenje zubnog kamenca svakih tri do šest mjeseci pomaže u održavanju oralnog zdravlja. Osim u smirenju upale zubnog mesa, njegovog krvarenja, čišćenje zubnog kamenca pomaže i u uklanjanju neugodnog zadaha te u uklanjanju pigmentnih obojenja zuba koja nastaju kao posljedica pušenja, ispijanja kave i čajeva. Zubni kamenac se odstranjuje u ordinaciji dentalne medicine ručnim i/ili ultrazvučnim instrumentima koji osiguravaju bezbolno odstranjenje kamenca bez opasnosti od oštećenja zubne površine na kojima se nalazi plak i kamenac. Nakon čišćenja, slijedi poliranje zuba.
Još jedan od načina odstranjena mekih i tvrdih naslaga i oboljenja s površine zuba je i pjeskarenje zuba. Pjeskarenje zubi je metoda profesionalnog čišćenja zubnih površina od zubnih naslaga (plaka, pigmentacija, kariogenih bakterija) visokotlačnim mlazom vode i praha (natrijeva bikarbonata). Kao i čišćenje zubnog kamenca, pjeskarenje je neinvazivan, siguran i potpuno bezbolan postupak. Zubi su nakon postupka čišćenja kamenca i pjeskarenja sjajni i ispolirani te manje skloni ponovnom nakupljanju plaka i pigmentacija.
